OŠ grofa Janka Draškovića

Proljeće nam je stiglo u grad, ali "cmolji" cijeli dan i noć. Nebo je posivjelo i ne nazire se dugo očekivano sunce. Na cesti lokve koje samo čekaju automobile koji svojim gumama zalijevaju pješake. A kad pogledam kroz prozor, jedino kišobrani s raznobojnim uresima podižu atmosferu. Proljeće više nalikuje jeseni, samo što lišće ne opada (osim kad pada jaka kiša ili tuča). Ljudi pokušavaju održati veselu atmosferu, ali neuspješno. A vani kiši i kiši....I onda odjednom sunce prži dva, tri dana. I onda opet dosadno kiši...  Meteroopati pate i žale se. Glava im puca. Mi, na žalost, ne možemo upravljati vremenom koje je izgubilo svoj "tajming". Gdje je ono proljeće puno sunca kad nam dolazi Perzefona, grčka božica plodnosti? Koliko joj treba? Dosta nam je ovog! Što god da je to, već je postalo dosadno. Vrijeme nam prolazi brže nego što mislimo. Ponekad kad nam je dosadno ili neugodno, želimo da nam što brže prođe, ali život nam je i ovako kratak da bismo ga trošili na gluposti. A osobito ne na žaljenje za lijepim vremenom. Stoga izađimo van, maknimo se od računala (znam da to možete!!!) i uživajmo u ovom danu kakav god da jest. Najljepši trenuci nastaju baš onda kada ih ne očekujemo.