OŠ grofa Janka Draškovića

   Mladima, starima, ženama, muškarcima, ma svima je najpoznatija utjeha ČOKOLADA. Čim sam je,kao mala, probala, znala sam da ću je zauvijek zavoljeti, da će mi pomoći kad mi bude teško.  

   Kao i svima, tako je i meni čokolada najbolji prijatelj. Svaki put kad sam tužna, umorna ili kad mi je jednostavno dosadno,  jedem čokoladu. I da, znam da čokolada deblja i nije me briga. Ne znam što je to u čokoladi, ali čarobna je. Na mene čudno djeluje - postanem jako sretna i luda.  Nijedna prijateljica, nijedan dečko ne može me oraspoložiti kao što može čokolada (Viki, nemoj se naljutit zbog ovog).  Možda poznajem dvije  osobe koje ne vole čokoladu i jednostavno mi nisu jasne. Mislim da je ona nešto bez čega se ne može živjeti. Ponekad jednostavno želim biti sama, samo ja i čokolada. Ali nestane za deset minuta. Onda ostanem samo ja. Jako sam lijena i nema teorije da me natjerate da odem u trgovinu, ali za čokoladu bih otišla i na drugi kraj svijeta (srećom, ipak ne moram). Najdraža čokolada mi je mliječna. Najobičnija je, ali i najbolja.  Volim ja i sve druge, ali mliječnu najviše.