OŠ grofa Janka Draškovića

 

      Najtalentiraniji  sportaš u povijesti košarke bio je upravo on. Igrao je košarku sa smješkom koji je gazio protivnike kao od šale. Dostigao je najveću razinu kada je otišao u NBA.       Arogantni Amerikanci nisu mu dali veliku minutažu u igri. Sjedenje na klupi  budilo je još veću upornost koja je iz njega isijavala u neograničenim količinama. Meni je on najbolji sportaš kojeg sam ikad vidio. On je jednostavno čudo od djeteta, premda je odrastao.  Najveću košarkašku veličinu dostigao je pogibijom zato što samo naša mašta može nastaviti njegovu košarkašku karijeru. Tada je doživio vječnu slavu .

     Dražen Petrović je rođen u Šibeniku 22. listopada 1964. godine. Roditelji Biserka i Jole Petrović pružili su Draženu sretno i bezbrižno djetinjstvo koje je proveo uz svog starijeg brata Aleksandra (Acu). Dražen je bio svestrano dijete te je, između ostalog, pjevao u zboru, a duge ljetne dane je uobičavao provoditi uz more u svome rodnom Šibeniku. Slijedeći brata Aleksandra, Dražen je upoznao košarku te je njegova strast ubrzo prerasla u fanatičnu odanost igri. Iako je mnogo vremena provodio igrajući košarku s prijateljima na lokalnom igralištu, nije mu bilo teško samome vježbati tako da je ne mali broj puta sate i sate proveo sam na tom istom igralištu. Zbog želje za neprekidnim usavršavanjem, Dražen je budio respekt svojih suigrača, trenera i mnogobrojnih navijača. Njegov ozbiljni pristup igri mnogo puta je bio skriven iza velikog i iskrenog osmijeha u kojem su svi uživali. Kako su njegove vještine napredovale, tako su rasli i zahtjevi koje je pred sebe stavljao ovaj velikan hrvatske i svjetske košarke. Postao je vođa na terenu te je svojom požrtvovnošću pokazao put kako treba nadigrati protivničku momčad. Kroz svoje nepogrešive izvedbe u dresovima Šibenke i Cibone, Dražen je promovirao Hrvatsku košarku na internacionalnom planu te je vrlo brzo postao poznat pod nadimkom košarkaški Mozart. Taj nadimak je dobio zbog toga što je uspio košarku pretvoriti u umjetnost u kojoj je uvijek davao maksimum. Postavio je nove standarde u igri, čak i van granica bivše države, prvo igrajući u Španjolskoj za Real Madrid, a kasnije i u NBA ligi igrajući za Portland I New Jersy. Poginuo je u prometnoj nesreći  7. srpnja 1993. godine na autocesti kod njemačkog grada Ingolstadta samo dan nakon posljednjeg nastupa u dresu hrvatske košarkaške reprezentacije na kvalifikacijskom turniru za europsko prvenstvo u Wroclawu.