OŠ grofa Janka Draškovića

Svakodnevno se u školi neki pojedinac nastoji istaknuti, izdvojiti iz razreda ili svoje grupe. I to bi bilo odlično da se ne događa nešto neshvatljivo - oni koji postignu nešto bitno nisu toliko zanimljivi koliko oni koji čine svakakve gluposti pokušavajući se uklopiti u neku ˝ekipu˝ neradnika. Žele biti u centru pozornosti i misle da je to jedini način kojim će postići slavu jer, priznajmo, škola im nije prva na pameti. Poduzeli bi sve osim učenja ili čitanja lektire.

Mislim da je to obično ˝pranje mozga˝ televizijom, serijama koje ˝ne smijemo˝ propustiti, lošim stvarima s interneta i mnogim glupostima iz časopisa. Mnogi će me, nakon što ovo pročitaju, vjerojatno gnjaviti kako ni ja nisam u tim stvarima mnogo bolja od ostalih. Istina, priznajem da sam i sama često ˝žrtva˝ medija pa zaboravim tu i tamo tko su mi pravi prijatelji, ali trudim se da se to ne događa tako često.

Zapitamo li se ikada što je s našom budućnošću i što postižemo ovakvim ponašanjem i postupcima? Mnogi kažu da budućnost nije bitna jer treba živjeti u sadašnjosti. Ali, ne shvaćaju da je sadašnjost, zapravo, naša budućnost jer trenutnim postupcima mi određujemo tijek svoje budućnosti. I kada ta budućnost postane jednom sadašnjost, neće nam biti svejedno. Poželjet ćemo povratak u prošlost kako bismo ugrabili sve propuštene prilike, no to više neće biti moguće.

Jedna izreka kaže: ˝Kada ti život da limune, napravi limunadu!˝  Oni dosadni ˝štreberi˝, kako ih zovu, ugrabili su svaki limun i napravili limunadu. A što je s nama ostalima? Je li stvarno to što radimo limunada ili neki najobičniji, nezdravi surogat?