OŠ grofa Janka Draškovića

   14. studenoga, a u sklopu dodatne nastave iz hrvatskog jezika, proveli smo  popodne na Interliberu. S obzirom da je bio kraj tjedna i pred nama vikend, osjećali smo se opušteno i baš spremni za taj veliki događaj. Većina učenika je na Interliberu bila prvi put pa nisu znali što mogu očekivati, ali  su dobili kratke „instrukcije“ od onih koji su ga ranijih godina, prije pandemije, već posjetili. Nitko se nije kući vratio  bez barem jedne knjige u torbi. Ovo su njihovi dojmovi:

    „Na svakom štandu su se ljudi drugačije ponašali. Na onima koji se bave izdavanjem dječje literature bilo je najviše djece s roditeljima i tu su se birale slikovnice. Mladi ljudi neograničena duha i mašte birali su znanstvenu fantastiku ili kriminalistiku, žene i djevojke su najviše birale romantične i ljubavne romane. Tamo gdje su se  prodavale enciklopedije i znanstvena literatura, sa zanimanjem su u rukama knjige prevrtali ljudi s naočalama.  A ono što je svima bilo važno, a meni  nekako iznenađujuće, ljudi su čitali ono što piše na stražnjim koricama, kritike i recenzije, informirali se o sadržaju, piscu… Nitko nije listao knjigu kako bi vidio ima li ilustracija i dijaloga kao što to činimo mi, školarci, nadajući da će nam obilje toga skratiti  čitanje. Tada sam shvatila da se nalazim među ljubiteljima čitanja i knjiga, nekim posebnim narodom koji uz svoj svakodnevni život posjeduje i jedan posve drugačiji svijet.“

   „Na Interliberu sam uočila koliko ljudi, zapravo, voli knjige i kako je njihova vrijednost velika.“

   „Nikada prije nisam bila na Interliberu i nisam  očekivala toliko knjiga i tu veličinu  paviljona u kojima su bile izložene. Mislim da nikad nisam bila toliko sretna zbog knjiga i nisam znala gdje bih prije pogledala. Švrljala sam od  štanda do štanda, od jedne izdavačke kuće do druge, privučena krasnim naslovnicama i zanimljivim naslovima. Teško se bilo odlučiti koju kupiti, ali sam ipak odabrala jedan znanstveno-fantistični roman koji me privukao temom i dizajnom korica. Jedva ga čekam pročitati.“

   „Svi su bili nekako veseli, tako okruženi onim što vole. kao u nekom drugom svijetu, vladao je mir i sklad. Nikome se nije žurilo i nije bilo napetosti. Svatko je samo želio pronaći knjigu u kojoj će uživati. Bilo je to divno iskustvo. Iako na Interliberu danas nisam bila prvi put, doživjela sam ga na drugačiji način koji ću, znam, dugo pamtiti.“

   „Svaki put kada netko uzme knjigu u ruke i malo „pronjuška“ i zaviri u nju, na licu mu se vidi neko zadovoljstvo. Kao da ga knjiga uvlači u sebe i mijenja mu raspoloženje. Te njezine tvrde ili meke korice i miris tiskarske boje ljude privlači da istražuju dalje i dalje, od štanda dio štanda. Ovdje nisam mogla zamisliti barem polovicu moga razreda koja će, eventualno, pročitati knjigu za lektiru (a i to je vrlo upitno) i vratiti je u knjižnicu s „ušima“ i umrljanu. Znam da mnogo ljudi misli da su knjige samo gubljenje vremena, ali one su pravo zlato. One daju tako mnogo: obogaćuju ti vokabular, uvuku te između svojih korica i možeš zamisliti da si jedan od likova koji proživljava istu priču. E, dragi moji, to se zove čarolija knjige!“

Ema, Magdalena, Tia, Tisa, Barbara