Moja škola. Nekada. Sada ju sretnem samo u prolazu. Neke nove igre, neka nova djeca.

Tu sam počela. Tu sam niknula kao slabašno i malo sjeme koje tek čeka izrasti. Tu sam se borila, tu sam se veselila. Tu sam upoznavala i shvaćala. Tu sam odrastala. Tu sam se smijala.  Svaki pokušaj opraštanja  s njom, prošao bi nespretno i pun svega nedorečenog. Toliko mi je značila, a da to nisam ni shvaćala. Toliko sam ju trebala, a da to nisam ni željela. Sada smo otišli. Ne trebamo se vraćati, raspšeni. Ostaje mi tek sjećanje na njene pune hodnike, znanja koja sam pomno probirala, i prijetelje kojih je bilo malo ali dovoljno.