U razredu se svi jako dobro slažemo. Ukupno nas je 26: dvanaest zabavnih, otkačenih cura i  četrnaest pametnih i šaljivih dečki. Jako smo složni, ali svi se ponekad i svađamo. Imamo najbolju razrednicu koja je jako dobra prema nama, podržava nas i brani kada smo i krivi.

  Neki dečki su jako zaigrani i najčešće rade probleme (prije nekoliko dana u kabinetu glazbenog pod su zagadili košticama koje su jeli pod nastavom). Dosta često se glupiraju pod nastavom, pogotovo kad imamo tjelesni, likovni, glazbeni ili tako neki predmet, ali znaju činiti ispade i pod hrvatskim kad pišemo sastavke. Glavnu nagradu u glupiranju bi dobio Capjak (najnemirniji dečko u razredu, uvijek spreman za glupiranje, poznat po svojoj rečenici: "kaj, ja?"). Sjedila sam jedno vrijeme s njim u klupi i uvijek me nasmijavao i izmišljao neke fore, ali ima i trenutaka kada je ozbiljan. Drugo bih mjesto dala Valentinu ako ga ne poznajem najbolje pošto dolazi svaki drugi mjesec na sat, uvijek ništa ne rad,i samo leži na satu, dere se, izvodi nešto. Najozbiljnijeg sam ga vidjela kad je na satu njemačkog crtao, farbao i pisao "marihuana". Profesorica ga je odmah opomenula i ponovo se razbacao po razredu. Takvih genijalaca stvarno ima dosta u mom razredu. Ali meni osobno jedan od "najluđih" mi je Marko. Ima tako spaljenu facu da, kad bilo šta kaže, jednostavno ne mogu stati sa smijanjem. Onda bih opisala Abdula koji je stvarno dobar prijatelj. Kad sam tužna, rasplače me, ali od smijeha. Uvijek se mogu šaliti s njim. Jako je pametan kad je u pitanju informatika. mnogi  naši dečki su takvi . David i Filip uvijek nešto izvode i stalno se smiju. U nekim situacijama su ipak jako ozbiljni. Mislim da se neki učenici izdvajaju, npr. Robert, Karlo, Zobec i Matija. Oni su mi dečki za koje bih rekla da su opušteniji i povučeniji, pomalo lijeni i zbunjeni, ali sasvim ok i zabavni. Sljedeću dvojicu bih opisala kao jako pametne i sportske tipove. Zemljopis i povijest im idu jako dobro, li i kemija, matematika, hrvatski i pokoji ostali predmet. Jako su duhoviti i druželjubivi. To su Haba i Tin. Još su ostali naši reperi, Kenan i Kešetović kojima uopće nije do škole nego do zafrkavanja i opuštenog života bez problema. Kenana bih opisala kao jako šaljivog dečka koji je jako zaljubljen,a Kešetovića kao ponekad ozbiljnog, ali ipak opuštenog frajera. To bi bilo sve o dečkima.

  Sad ću vam malo opisivati cure. Moja najbolja prijateljica zove se Iva i svaki dan provodim s njom. Zna sve moje tajne, uvijek mi pomaže, jako je pametna, spretna i šaljiva. Dosta često je zaigrana i pomalo djetinjasta. Zajedno treniramo dosta neobičan sport. Možda nikad niste čuli za njega. Zove se  softball. Bavimo se njime već tri godine i dosta smo dobre igračice. Sport nije zahtjevan pa je to i jedna prednost što smo dobri igrači. Ustvari, to vam je ženski bejzbol. S nama trenira još jedna šaljiva, zvrckasta, slatka i malo djetinjasta, Tena. Uvijek ću je pamtiti po njenoj "čupavoj" frizuri koja savršeno pristaje uz njen karakter. Kosa joj je razbarušena, ali ona je uvijek sveže u rep ili punđu. Kad slaže nešto, sve mora biti savršeno složeno, isto tako veže kosu i piše. Moja druga najbolja prijateljica s kojom se namjeravam upisati u istu srednju školu, školu primjenjene umjetnosti i dizajna, zove seGabi (tj. zove se Gabrijela, ali ne voli kad je tako zovemo). Jako je dobra i zabavna prijateljica uvijek spremna pomoći i pružiti savjet. U crtanju smo jako dobre, tek toliko da "kažem". Lucija i Lea su isto tako jako dobre i pametne prijateljice. S njima nikad nije dosadno, uvijek nešto izvode ili rade. Nikolinu, Dijanu, Žutu i Sarah zovem "fantastična četvorka" zato što su cure stvarno odlične, jako su lijepe i pametne. Urnebesno su smiješne, ali i ozbiljne kada trebaju biti. Nina i Alina su najbolje prijateljice i jako dobro se slažu. Nisam ih nikad vidjela da se svađaju i uvijek su nasmiješene. Nina je najpametnija cura u razredu i mislim da će biti jako uspješna u životu. Ozbiljna je i društvena. Alina razmišlja kako bi jednog dana mogla biti fizioterapeutkinja. Nadam se da će uspjeti jer je jako komunikativna i pametna.

  Još sam ostala samo ja. Ne bih znala o čemu bih pričala pa, evo, ukratko - cilj mi je poslije primijenjene upisati pedagoški fakultet i postati odgojiteljica u vrtiću. Uvijek se smijem jer smijehom stvaram dobru atmosferu oko sebe, a i ja se dobro osjećam. Volim izlaziti s prijateljicama i baviti se sportom. Za sada treniram kick box (od kojega namjeravam odustati) i softball. To bi bilo to o ovom fantastično neodoljivim razredu koji će svi uvijek pamtiti u dobrom i, nažalost, u ponešto lošem smislu.