Upisali smo ovu školu 2015. godine ne znajući što nas čeka, a sa

da 2023. godine već odlazimo.Kroz naše školovanje promijenili smo mnogo razrednika. Naša prva učiteljica zvala se Vesna Delišimunović. Njezina najdraža rečenica uvijek je bila 'Cvjetam ko' poriluk na mjesečini'. To bi najčešće govorila kada bi bila ponosna na nas. Nakon nje u 5. razredu stigla nam je profesorica Martina Mađarević Petričević. Bila je profesorica tehničke kulture. No s njom ju nikad nismo radili(tehničku kulturu). Većinom je sate tehničke kulture pretvarala u sate razrednika, te bi na svaki sat došla s najmanje dvije opomene za pojedine učenike.

Jako pedantna žena no nakon 5. razreda više se nije pojavila. Prvo smo bili zbunjeni onda smo saznali da su joj nastali neki osobni problemi. Nakon nje u 6. razredu dolazi nam profesorica biologije Bernarda Musović. Ona je bila privremena razrednica. Nakon nje u 7. razredu, dolazi naš najdraži profesor, i najdraži razrednik. Jedan jedini profesor tjelesne kulture Andrej Pintarić. Od početka preferira crvenu boju i svoje sunčane naočale. Sa njime smo se svi više promijenili kao osobe a sa nama se i on promijenio. On je s nama naučio kako biti odgovoran razrednik i ozbiljniji profesor, a mi smo s njim naučili biti više složniji i mirniji razred. Za razliku od našeg početka sada se nitko ne javlja na satovima i nitko ne voli komunicirati sa profesorima. Naša profesorica matematike Višnja Matošević voli se našaliti da kada priča s nama, kao da priča sa zidom. Ovih osam godina svima nam je brzo prošlo, tužni smo što odlazimo ali smo također spremni za to. To bi bilo to no na Jarunu čemo se pojaviti sa dvijema različitim dizajnima majica. Jer kako nikad nismo bili previše složni tako nismo mogli biti niti za kraj. Pa kako naše majice kažu 'Najjači su znaju sve grofovi iz osmog C'. I 'U učionici je svima zabranjeno pit jer Pinta trenira cross fit'.