Svoje osnovnoškolsko obrazovanje započeli smo s učiteljicom Milenom N. Kramer. 

Ona je bila ta koja je umirila naše strahove kada smo prvi put zasjeli u školske klupe. Tijekom četiri godine provedenih s njom naučila nas je ne samo gradivu već i pravilima ponašanja, toleranciji i zajedništvu. Trudila se poučiti nas svemu onom što će nam zatrebati u višim razredima. Vodila nas je na izlete na kojima smo se uvijek zabavili, pjevala je, plesala i igrala se s nama. Željela je da budemo složni, veseli i zadovoljni. S njom smo započeli svoje obrazovanje, ona ja postavila kamen temeljac na kojem će ostali profesori u višim razredima osnovne i kasnije srednje škole te fakulteta sagraditi zgradu. 

Učiteljica Kramer nas je na kraju četvrtog razreda predala u brižne ruke profesorice Fišter. Znala je da je profesorica Fišter najbolji izbor za našu razrednicu pošto smo kao razred oduvijek bili nestašni. Profesorica Fišter nam je odmah nakon upoznavanja dala do znanja  "kako stvari stoje u 5. razredu". Tijekom ove četiri godine naučila nas je više od same geografije (većina satova geografije bili su satovi razrednika), naučila nas je kako da budemo odrasli ljudi, a ostanemo djeca. Nije nas to bilo lako naučiti i neki još nisu do kraja usvojili lekciju, ali će je se u budućnosti sigurno sjetiti i tada će im koristiti. Imala je profesorica Fišter s nama i lijepih i mučnih trenutaka, bilo je i sreće i nezadovoljstva. Uvijek se trudila pokazati nam kako je svatko od nas na svoj način poseban i vrijedan, kako uvijek možemo biti bolje osobe, kako se ljubaznost uvijek isplati. Često smo tjerali njezino strpljenje preko granica, nekad čak i odbijali njezinu pomoć i dobrotu, ali ona je unatoč tome uvijek strpljivo ustrajala. Na tome joj beskrajno hvala. Jedini način na koji joj se možemo odužiti jest da nastojimo živjeti po vrijednostima kojima nas je naučila.