Prve četiri godine proveli smo kod profesora Damira Horvata kao jedini razred s muškim učiteljem. Jako smo voljeli planinariti. Išli smo na Sljeme čak četiri puta. Voljeli smo se i kupati. Išli smo u Novi Vinodolski i Crikvenicu.

Na sreću našeg učitelja nismo radili puno problema, ali nismo bili ni najmirniji. Bilo je strganog namještaja i zdrobljenog čipsa, prolivene coca-cole itd. Za rastanak kampirali smo na Dragulincu. Kiša nas nije poštedila i dobar dio učenika je pokisao. Ipak, bilo nam je jako lijepo i uvijek će nam ostati u sjećanju.

Onda smo došli u peti razred. Sad na našu sreću, dobili smo najboljeg razrednika kojeg smo mogli dobiti. Armanda Filipija, profesora glazbene kulture. Bili smo mu prvi razred za razredništvo i nadamo se da smo mu ostali u dobrome sjećanju. Na početku je bilo malo problema ali privikli smo se mi. Svaki sat razrednika imao je novu temu, a uvijek smo mu mogli reći što mislimo. Nismo imali velikih skandala, začudo. Bilo je lijepo, nismo se puno svađali, a glupe izjave ili tkz. „Biseri“ stvar su puno uljepšale.

Koliko god želim otići iz osnovne, nedostajat će mi razred i sve kroz što smo prošli. Svim kolegama iz razreda želim sretan nastavak školovanja i dobru budućnost.