OŠ grofa Janka Draškovića

   Iako se u doslovnom smislu termin iluzije odnosi na obmanu, privid, pričinjavanje, utvare, varke, neutemeljenu nadu ili tlapnju, umišljanje, zabludu, a zatim i maštarije, snove; fikcije, nedostižne ideale i netačno tumačenje, neobjektivno prosuđivanje stvarnosti, u praktičnoj psihologiji i psihijatriji ima svoja konkretniza značenja.

   U psihologiji se prvenstveno  uzima kao opažajna varka ili percepcijska iluzija. To je percepcija čija sadržina manje ili više nije u skladu sa stvarom podražajnom situacijom, što se može dokazati neovisnim opažanjem. Iluzije su, inače, raširena normalna i srazmjerno konzistentna pojava u opažanjima. Ponekad se potpuni sadržaj doživljaja ne može predvidjeti analizom objektivnog podražajnog stanja i porijekla stimulacije. Iluzije su posljedice funkcije čulnih organa i procesa u mozgu pa se zbog toga njihovo poznavanje koristi u razumijevanju percepcije općenito.

   Iluzija je, dakle izmještanje smisla percepcije, uzrokovano načinom na koji mozak normalno prima, organizira i interpretira informacije. Iluzije mogu uključiti sva čula, ali su najpoznatije i najčešće vizualne jer informacije čula vida često prevladavaju nad onima iz ostalih specijalnih receptora. Procjenjuje se da čak oko 85% ukupnih informacija o okolnom svijetu i vlastitim stanjima dolazi iz čula vida.