Mladima, starima, ženama, muškarcima, ma svima je najpoznatija utjeha ČOKOLADA. Čim sam je,kao mala, probala, znala sam da ću je zauvijek zavoljeti, da će mi pomoći kad mi bude teško.  

   Kao i svima, tako je i meni čokolada najbolji prijatelj. Svaki put kad sam tužna, umorna ili kad mi je jednostavno dosadno,  jedem čokoladu. I da, znam da čokolada deblja i nije me briga. Ne znam što je to u čokoladi, ali čarobna je. Na mene čudno djeluje - postanem jako sretna i luda.  Nijedna prijateljica, nijedan dečko ne može me oraspoložiti kao što može čokolada (Viki, nemoj se naljutit zbog ovog).  Možda poznajem dvije  osobe koje ne vole čokoladu i jednostavno mi nisu jasne. Mislim da je ona nešto bez čega se ne može živjeti. Ponekad jednostavno želim biti sama, samo ja i čokolada. Ali nestane za deset minuta. Onda ostanem samo ja. Jako sam lijena i nema teorije da me natjerate da odem u trgovinu, ali za čokoladu bih otišla i na drugi kraj svijeta (srećom, ipak ne moram). Najdraža čokolada mi je mliječna. Najobičnija je, ali i najbolja.  Volim ja i sve druge, ali mliječnu najviše.