Sviram već četiri godine klavir, a počela sam u četvrtom razredu. Do sada nisam niti jednom požalila zbog toga jer me to ispunjava.

      Inače, ne slušam klasičnu glazbu (više sam fan stranih pjesma i malo žešće glazbe), ali mi Mozart najljepše zvuči na klaviru. Nemam uzora što se tiče sviranja klavira. Sviram sebi za dušu, a kada me prijatelji zamole, znam ponekad i na školskom klaviru odsvirati neku poznatu pjesmu poput "Apologize" One Republice ili nešto slično tome. Ne volim previše nastupe jer imam veliku tremu dok sviram pred ljudima. Nije lagano kada vas više od pedesetero ljudi gleda, a vi morate pripaziti i na ritam dok svirate, na note koje čitate, a uz to još i na to da ne pogriješite neku tipku na klaviru. Često mi se zna dogoditi da pogriješim pred publikom, ali onda se samo nasmiješim i nastavim. Iz iskustva znam da nije dobro zastati jer ljudi dobiju loš dojam o vama i o vašem sviranju. Išla sam već na natjecanja u sviranju klavira, ali više volim osjećaj kada zasviram pred publikom bez imalo straha da ću pogriješiti, jer onda ne razmišljam o tome hoću li biti prva ili zadnja. Dok sviram nemam osjećaj da se nešto zbiva oko mene, nego sam u svom nekom svijetu klavira, nota i prelijepih melodija što ih učim već pune četiri godine.