OŠ grofa Janka Draškovića

   Parkour nije samo sport, to je način života, način kretanja, parkour je najbrži način da s točke "A" dođeš do točke "B"...

   Na školskoj stranici sam vidio već dosta članaka o parkouru, ali većina njih su bili o tome što je parkour, a ja ću pisati o tomekakav je osjećaj kada trčiš i skačeš preko svih mogućih prepreka..

   Meni se parkour ne sviđa samo zato što znam kako brže doći s jednog mjesta na drugo i što mogu skakati po krovovima zgrada, nego je to osjećaj koji imam dok skačem po tim zgradama, to je osjećaj koji je jednostavno neopisiv, nešto lijepo i opuštajuće, a u isto vrijeme tako avanturističko. To je parkour. Volim se baviti parkourom. Neki mi se smiju zbog toga, ali nije me briga jer taj osjećaj koji imam, koji osjećam dok trčim i skačem, to mi nitko ne može oduzeti. Ne mogu vam opisati kakav je to osjećaj, ali mogu probati. To je adrenalin, uzbuđenje, sreća, sloboda, ali u isto vrijeme mir, ljubav, ljepota, balans, to je parkour. Ljepota pokreta.

   Ako ste ikada vidjeli na internetu ili uživo kako "traceuri" (čitaj: trejseri) skaču po zgradama, sigurno ste pomislili kako su glupi i nepromišljeni, da se mogu lako ozlijediti, ali ne, kada se počneš baviti parkourom, nema nemogućnosti, sve je lako i moguće, nema neuspjeha, samo prilika za novi start. Ako se krenete baviti parkourom, vidjet ćete da je to lakše no što se čini na prvi pogled, samo treba biti uporan i sve ostalo ide samo od sebe jer ništa nije teško ako to želiš i ako si spreman/spremna na to. Ako se ikada počnete baviti parkourom ili bar pokušate jednom, vidjet ćete kako je to lijep osjećaj.
   I da, parkour nije samo sport, to je način života, način kako gledamo na život.