Kucnuo je čas za odlazak, dva lica jedno ispred drugog čekaju da netko kaže zbogom.

      Tišina. Dva lica suočena sa stvarnošću, pokušavaju sakriti bol. Jedno lice onako, ni staro ni mlado, već u najboljim godinama, dok ono drugo od mladenačke ludosti ocrtano. Dugo se tako gledala ta četiri oka, dva zelena i dva tamno smeđa. U zraku se osjetila žalost. Bio je to onaj trenutak kada su se otac i kćer morali rastati. Smeđe lude mladenačke oči, ne mogavši više  izdržati, briznu u plač. I još bi se dugo oči te šutke gledale da ih zli ljudi nisu rastavili. Nakon rastanka, smeđe oči su bezuspješno tražile najdraže zelene, ali ih nisu mogle više pronaći.  Zašto su ih uopće tražile? Zato jer su im zelene oči bile i ljubav, i toplina, i zaštita.

Za najdraže zelene oči!