Sigurno ste se jednom u životu zapitali: „Što će ovo meni u životu“, „Ovo je beskorisno“, „Želim učiti nešto važno za život a ne ovo“

Bila to matematika, geografija ,kemija, biologija ili neki drugi predmet uvijek ima neko gradivo za koje mi mislimo da je beskorisno.

Sad, je li to istina? Ili su učenici lijeni?                                                                          Prvo, upoznajmo se s hrvatskim školskim sustavom.

Hrvatski ustav omogućava svima jednako i obavezno obrazovanje. Članak 66. izriče:

„ Obrazovanje je u Republici Hrvatskoj svakomu dostupno, pod jednakim uvjetima, u skladu s njegovim sposobnostima. Obvezno obrazovanje je besplatno u skladu sa zakonom.“

Obrazovanje počinje s vrtićem, a onda se sa 6 ili 7 godina prebace u osnovnu školu koja je obavezna. Nakon osnovne škole možete ići u srednje školu koje nisu obavezne. Srednje škole dijele se na gimnazije, strukovne ili umjetničke. Gimnazije traju 4 godine a strukovne se dijele na trogodišnje i četverogodišnje. Nakon srednje ili možete početi raditi ili pisati maturu i upisati fakultet. Postoji veleučilište ili sveučilište koje je najviše moguće obrazovanje.                                                          Tablica postotka stanovništva na svakom stupnju obrazovanja kroz godine:

Godina	Osnovna škola ili niže	Srednja škola	Više obrazovanje
1961	85.6%	12.6%	1.8%
1971	75.9%	20.5%	3.6%
1981	65.1%	28.5%	6.4%
1991	54.0%	36.5%	9.5%
2001	40.6%	47.4%	12.0%
2011	30.8%	52.6%	16.4%

 

Vidimo da s vremenom broj obrazovanih ljudi postao je puno viši što je super, ali koliko toga naučeno je zapravo korisno?

Mislim da jedan od važnijih problema sustava je činjenica da mi učimo samo da bi dobili dobru ocjenu i da bi prošli test. Ocjene nameću lošu konkurentnost među učenicima i ne učimo za sebe nego da zadovoljimo profesora. Zato učenici varaju i prepisuju. Nije im važno da nauče nego da prođu. Ulogu u tome imaju i profesori ako tjeraju samo štrebanje a ne razumijevanje. Naravno, čast izuzetcima koji se trude naći novi pristup učenja da bi olakšali učenicima.

U svojih osam godina obrazovanja shvatila sam da je puno teže učiti nešto što znaš da nećeš trebati u budućnosti. Kad sam odlučila što ću raditi sve što nije imalo veze s tim bilo mi je dosadno i zamaralo me. Ali ima i učenika koji i ne znaju što raditi i zato je važno da obradimo sve teme da shvate što vole. Opet objektivno gledano neki predmeti zahtijevaju previše rada na njima i mislim da bi trebali malo skratiti gradivo. S druge strane imam i primjedbu na način na koji se profesori tretiraju. Mislim da su dobri profesori ključ svega. Oni su zaslužni za našu budućnost, što je velika odgovornost, i po mojem znanju nisu dovoljno plaćeni. Ima još sitnica koje bih rekla ali onda će ovo biti predugo. Istaknula bih i pozitivne strane školstva. Koliko god je škola zahtjevna mislim da je vrlo korisna.  Zahvalna sam i što imam mogućnost da uopće dobijem potrebno obrazovanje, besplatno. Naše (hrvatsko) školstvo je zahtjevno i zato svi koji prođu dobro imaju puno mogućnosti za rad u inozemstvu jer tu imaju prednost. Možda zato i mladi iskorištavaju to pa odlaze van. Ali to je tema za drugi put.

Ja osobno ne obožavam školu ali znam da ću mi na kraju biti drago što sam izdržala. Najvažnije je samo učiti sa razumijevanjem, a ne napamet.