Zidovi školskog hodnika poput najvećeg su špijuna, sve čuju, sve vide. Kroz mnoge godine provedene u ovoj školi i sama sam imala priliku "postati" školski hodnik, to jest, čuti i vidjeti razne stvari. Bilo je tu svađa, pomirbi, poljubaca i smijeha, bilo je svega. Koliko se puta na hodniku stvorila nova fora ili prepisala jako važna zadaća! Školski hodnik je poput naše vlastite sigurne sobe iako je mnogo veći i ima mnogo više ljudi. U njemu možemo biti što želimo i iskreno mislim da je težak posao školskog hodnika jer svake godine mora sa žalošću pozdraviti generaciju učenika. No svega se nagledao i sve zna, to nikad ne smijemo zaboraviti.