Mnogi misle da je hodnik samo put do učionica ili pak do izalaza iz škole, ali nije.

   Meni je to najljepši dio škole jer se tamo sastajem s prijateljima. Svaki dan čuje se neka nova šala pa nam uljepša dan ili čujemo neku dobru vijest, npr. da nema nekog profesora u školi. Tada smo toliko sretni da po cijeloj školi raznosimo vijest trčeći amo-tamo. U tom hodniku svakodnevno se može čuti smijeh, jurnjava i poneka svađa koja brzo prestane. U njemu su se dogodile prve simpatije. Mnogi se ne sjećaju više tko je to bio, ali ja se još uvijek sjećam. Taj hodnik zna sve: naše tajne, naše muke i brige. Ne voli nas vidjeti tužnima, zato samo pamti sretne i dobre stvari. Svake godine otprati osmaše i primi nove prvaše. Nova djeca imaju nove šale i brige, a on ih opet pozorno sluša i smije im se.