Školski hodnik je mjesto u kojem mi osmaši najviše vremena provodimo zajedno. To je mjesto koje nas svaki odmor veže zadnjih 8 godina,makar je našem sjećanju od svih dosadašnjih najbliža ova zadnja osma godina.

Ova godina nije bila kao svaka dosad,bila je posebnija jer smo se svi u ovoj godini neopisivo brzo međusobno zbližili. Baš u ovoj godini kada se moramo pozdraviti sa osnovnom školom. U školskom hodniku je bilo puno smiješnih i nezaboravnih trenutaka,bilo je i onih tužnih ali u znatno manjem broju i naravno bilo je i onih problematičnih ali opet lako rješivih trenutaka. Svi ti trenutci kada se sastave čine generaciju 2006./2007. posebnom. Svi pronalaze prijatelje u drugom odjeljenju, ne samo prijatelje već i mnoge „ljubavi“,one osnovnoškolske „ljubavi“ koje će im sigurno ostati u sjećanju. Postajemo svjesni da se bliži kraj ove godine a opet bi htjeli vratiti početak,postajemo svjesni da će nam od sljedeće godine ovaj školski hodnik biti zamijenjen novim a opet ne želimo da se to mijenja. Ne samo hodnik već i prijatelji,profesori,mali prvašići, svi oni koje smo redovito viđali na hodniku. Koliko god škola i učenje nekima bili napor,ti neki će opet naći utjehu i veselje u onom školskom hodniku koji će njegove misli bar na 5 do 10 minuta udaljiti od toga. Onima koji to ne doživljavaju kao napor iskoristiti će školski odmor i hodnik da bi nešto korisno naučili ili ponovili ako nisu stigli kod kuće. Tamo smo mogli čuti brojne savjete i razmišljanja drugih koja su mogla utjecati na naša. Školski hodnik je mjesto koje nam je pružalo sve što nam je bilo potrebno u ovih osam godina i zato ćemo jednog dana u životu znati prepoznati pravu vrijednost tog hodnika.