Danas,  25.  travnja u 17:06 počeo sam pisati članak o romanu „Starac i more“ koji je napisao Ernest Hemnigway. U njemu se radi o starcu i dječaku (mislim, stvarno, Ernest je "fulao" naslov, haha). Samo se šalim, no počnimo. Roman govori o pravom životu, o pravom iskustvu,  govori o prijateljstvu i marljivosti, odnosno međusobnoj povezanosti starca i dječaka.

    Roman je naslovljen "Starac i more " zato što ne govori samo o prijateljstvu, već i o ljubavi starca i dječaka prema moru. Tko ju je pročitao, znat će o čemu govorim, a ako je niste pročitali, preporučio bih vam je jer ćete iz te knjige mnogo naučiti o životu.

   No, prijeđimo na sadržaj koji i nije tako bitan: jednom je živio jedan starac koji je imao prijatelja, dječaka koji se za njega brinuo kao za brata. Svakog bi dana otišli na pecanje te bi se vratili praznih ruku. To je već bilo dojadilo dječakovim roditeljima pa su ga zaposlili na brodu koji bi svakog dana nešto ulovio. No, jednog dana u zoru starac je krenuo u lov bez dječaka, otišao je daleko. Prvog je dana uhvatio male ribice, a onda je naletjela velika sabljarka. Teškom mukom ju je ulovio, a vraćajući se kući, morski psi su odgrizali sabljarkino meso dok nisu ostale same kosti. Kad se vratio u luku, starac je prvo je otišao nadoknaditi neprospavane noći. Kad su ribari vidjeli ostatke ribe, nisu mogli vjerovati. Dječak je otišao do starca i isprva je pomislio da je umro. Kad se probudio, starac je mislio da je sanjao sve što mu se dogodilo.