"Želiš li ići sa mnom u kazalište?" pitala me prije mjesec dana mama. I ja si mislim "Daj ono, neću ić' s njom, jes' ti normalna?"

     "Ne. Ne bih hvala. A šta gledaš?"

     "Spektakluk", samo je to rekla.

      Kada je izgovorila naziv predstave, odmah me nešto povuklo na to da krenem "guglati". Kada sam ukucala pojam u tražilicu, izbacilo mi je sliku i sadržaj predstave.

     "A mama?" pitala sam ju, "Ja bi ipak išla."

     "Okej."

     I to je bilo to. Tako je završila moja odluka o gledanju prestave u kazalištu.

 

     Znate što? Nisam požalila. Predstava je fenomenalna i puna je zabavnih scena. Naravno, potrebno je poznavanje kulture i javnog života u Hrvatskoj pa smatram da nije za mlađe od 12 godina (ima iznimaka). Nema neke posebne radnje jer se prikazuje nekoliko scena običnih ljudi iz života. Sve je to popraćeno glazbom i filmovima koji su prikazivani pomoću projektora na platnu ispred nas. Sama pojava Tarika FIlipovića i Renea Bitorajca je smiješna. Zbilja je sjajno kako oni znaju glumiti.

     Toliko je bilo smiješno da je Tarik Filipović u jednom trenutku rekao "Oprostite!" i počeo se smijati svome kolegi Bitorajcu. Naravno, publika je to odmah popratila gromoglasnim smijehom (i ja sam se sama počela smijati kao luda) jer je ta scena izgledala vrlo čudno u tom trenutku. Glumili su sve. Od gayeva do tinejdžerica. Bili su bebe i starci (a bilo je i nekih scena koje vjerovatno nisu primjerene za web škole ). 

     Svima bih toplo preporučila ovu prestavu jer je urnebesno smiješna i jer se zbilja, nakon tmurnoga zagrebačkog dana, možete nasmijati iz petnih žila.