Baš i nisam čovjek od knjige, ali ima onih tema koje me jako zanimaju. Lektira? Hmm... Lektira je pojam koji mi zadaje muke i glavobolju.

     Knjige su dobra stvar, ali mislim da pogrešan izbor može izazvati glupost. Knjige koje ja, kao učenica 8. razreda, moram čitati, katastrofalne su. One su užas nad užasima. Kad vidim koju knjigu moram pročitati i iz nje dobiti nekakvu ocjenu (a ja se nadam uvijek odličnoj) odmah mi se zavrti. Zašto moram čitati o temama koje nisu zanimljive? Uvijek su to neki problemi oko ljubavi, oko sporta, oko pušenja... Pa je li nam to sve treba u životu? Zašto jednostavno ne bismo čitali one knjige koje nas zanimaju? Mrzim čitati obaveznu lektiru, ali kad sama posudim neku knjigu, pročitam je u roku jednog sata jer je tako dobra i zanimljiva. Znam da svatko nema isti ukus, ali Bože moj, zašto se meni nameće nešto što ne volim? Mislim da su danas djeca odraslija, ali i  "tupavija" jer ne misle svojom glavom nego se samo povode za drugima. Ne znaju ljepotu koju knjiga može pružiti zato jer im se u školi nameću one koje nisu zanimljive i u tome je problem.

     Knjiga koju bih vam željela predstaviti je "Srećom do uspjeha" Vladimira Grudena. Tema je više filozofska i  mene očarava i zanima. Ona me mnogo toga naučila i otkad sam savjete iz nje počela primjenjivati u praksi, shvatila sam da sam postala  bolja i kvalitetnija osoba, onakva kakva sam oduvijek željela biti, sretna i zadovoljna samom sobom. Ona mi otvara nove vidike, upoznajem kulturu i to nije jedna od onih knjiga koja se čita samo jednom u životu. Zato bih svima koji su u mogućnosti preporučila da pročitaju ovu knjgu jer vjerujem da će mnogima pomoći baš kao što je i meni.

P.S. Ovo je moje osobno mišljenje. Ako se s njim slažeš, to je odlično jer mi je drago da dijelimo isto mišljenje, a ako se ne slažeš, baš me i nije briga.