OŠ grofa Janka Draškovića

Sjećanje na Vukovar

U razrušenom gradu, u podrumima razrušenih kuća, uz svoje majke, bake stiskala su se djeca.

Suludi okupator nije imao milosti, nije mu bilo važno što je mnogoj djeci, zauvijek prekinuo djetinjstvo, ubio tatu, djeda, brata, nekome majku…a neka su djeca i sama nedužna, stradala.

Tri mjeseca hrabri branitelji, odolijevali su bjesomučnim napadima armije bivše zajedničke države i najsvirepijih kriminalaca i zločinaca iz četničkih redova.

Bilo je sve manje hrane, oružja, a sve više ubijenih i ranjenih.

U bolnicama su ranjenike operirali na živo, spašavali život po život.

Na današnji dan prije dvadeset i četiri godine, slomljen je otpor grada heroja.

Tek tada je nastala prava tragedija, mnogi očevi odvedeni su na najgora stratišta gdje su mučeni i na kraju mučki ubijeni, mnogima se i danas ne zna trag stradavanja. Mnogi heroji završili su u srpskim logorima, izvrgnuti najtežim psihičkim torturama.

Ipak najveće osude izazvao je okupator, odvođenjem teško ranjenih iz bolnice Vukovar, zatim ubojstvom najpoznatijeg vukovarskog radijskog novinara i pjesnika Siniše Glavaševića.

Mnogi stradalnici razišli su se po svijetu kao izbjeglice.

Nekoliko godina poslije, mirnom reintegracijom Vukovar je vraćen u sastav Republike Hrvatske, postupno je obnavljan.

Dunav, ta najveća europska rijeka, koja teče kroz Vukovar i zemlje u susjedstvu, ponovno blješti u gradu heroju, kojem je puno godina poslije ostao ponos i simbolika stradanja, kao i pouka iz povijesti da nikada nitko nije mogao iskorijeniti jednu, zemlju, jedan grad i jedan narod ma kakvom ga prljavom silom napadao.

Zato i danas s ponosom palimo svijeće svima koji su branili ovaj grad, svima koji su u njegovoj obrani izgubili život. S ponosom, dostojanstvom i ljubavlju.