Mlinovi vodenice stoljećima su mljeli pšenicu i kukuruz. Voda je veselo žuboreći     pokretala vanjski kotač, a preko osovine unutarnje kolo i kamene žrvnjeve.  I nestajale su stare vodenice. Lagano i neosjetno. Jedna za drugom. Jedan za  drugim gasili se žrvnji kao svijeće. Rijetku vodenicu, koja je sačuvana u Gornjem Vrapču, posjetili su  učenici II. a i II. b u listopadu, mjesecu  kada zahvaljujemo za plodove zemlje.