Napokon smo dočekali i taj dan. 17.1. je dvanaestero sedmaša iz naše, a i iz petnaest drugih škola, krenulo pred zagrebački muzej ˝Mimara˝. Trebali smo proći trodnevnu obuku kako bismo mogli ići na natjecanja, ali i ono što je važnije, pomoći u slučaju nesreće. Naša škola je u autobusu bila s još tri škole: OŠ Miroslava Krleže, OŠ  Šestine i OŠ Dragutina Tadijanovića.

      Bilo je zabavno u autobusu i, nakon trosatnog putovanja, stigli smo na naše odredište, u dom Crvenog Križa „Villu Rusticu“. Nakon što smo se smjestili, ručali smo i imali dva, tri sata odmora. Šalili smo se, raspakiravali, razgledali dom i išli do plaže. Potom je započelo predavanje. Bilo je vrlo zanimljivo i poučno. Podijeljeni smo u grupe po školama, a predavači su bili mladi studenti. Nakon svake „cjeline“ obrađenog gradiva dobili bismo sav potreban pribor (zavoje,sterilne gaze itd.) i svatko je to morao isprobati na svom prijatelju barem jednom. Bilo je jako zanimljivo zato što je bilo podjednako teorije i prakse tako da nije bilo dosadno. Predavanje je trajalo do večere (19h) i zatim smo opet imali slobodno do 21h. Tada je počinjao tulum!

     Party je bio u velikoj dvorani gdje se održavalo predavanje i, pošto je DJ bio jedan od  studenata koji su nam predavali, glazba je bila izvrsna, baš po našem ukusu. Zabavljali smo se  i plesali do 23h iako se nama činilo dosta duže. Nakon završetka tuluma išli smo u svoje sobe. Nismo morali ići spavati odmah (iako se preporučivalo), ali nismo smjeli biti preglasni.

     Probudili smo se u 8 i 30 i skoro cijeli dan imali predavanje, naravno, s pauzama za ručak i užinu. Ali predavanje je ovaj put završilo malo drukčije. Za kraj su nam pripremili jednu „točku“. Sve su pripremili kao da je natjecanje, našminkali su prave ozljede, napravili priču, čak i namjerno radili greške kako bi nas na kraju pitali jesmo li ih zamijetili. Navečer smo opet imali tulum koji je bio još bolji jer je bila zadnja noć. Sutradan smo rano ustali, doručkovali i krenuli prema Zagrebu. Sa sobom smo ponijeli novo znanje, nova prijateljstva i jako lijepe uspomene.

     Svima nam nedostaje i nadamo se da ćemo opet imati priliku doći u "Villu Rusticu".

                                                     Daria Brtan, 7.r.