Izlet u Karlovac i Dubovac se činio kao nešto neobavezno - malo ćemo prošetati po tvrđi, malo po gradu, ponešto naučiti i - vratiti se kući. Međutim, ispostavilo se da Karlovac nije samo grad s neuglednim autobusnim kolodvorom na kome se ni autobus ne zaustavlja dulje od pet minuta. Prođemo kroz njega na putu prema moru i natrag svake godine, barem jednom, nikad se ne zaustavljajući i ne misleći da taj grad ima što pokazati. Dakle, jasno je - prevarili smo se!

   Najprije - Dubovac, tvrđa s koje se pruža prekrasan pogled na grad s četiri rijeke. Uzvisina na kojoj se nalazi nije prirodnog porijekla, rekao nam je naš vodič, već su to ljudska naselja od kamenog doba naovamo, naslagana vremenom jedno na drugo. U konačnici je nad svima nastao Dubovac , utvrđeni grad na sjeverozapadnom dijelu Karlovca. "Četverokutna kula sagrađena je vjerojatno u XIII. st. za knezova Goričkih-Babonića. U XV. st. podizanjem zidova i triju kula kružna presjeka Dubovac dobiva obilježje renesansnoga kaštela. Vlasnici su bili slavonski plemići Sudari (1387.), Frankopani (1442.), Zrinski (od 1544.), te Gašpar Šubić Peranski (1576.). Od 1671. do dolaska Francuza 1809. vlasnici grada bili su karlovački generali. God. 1837. otkupio ga je grof Laval Nugent i obnovio u duhu romanizma (kruništa na kulama i zidinama). Grad je ponovno obnovljen 1952-63."

       

   Turistička zajednica nastoji posjetiteljima ponuditi zanimljive sadržaje kao što su različite radionice za grupne obilaske (naročito djece školske dobi): mačevanje, žongliranje, bubnjanje, izrada nakita, pisanje glagoljice, starinski plesovi i izrada maketa. Njihovi  voditelji  su obučeni u imitacije renesansnih nošnji (ali vrlo zanimljive i lijepe). Tako smo se i mi podijelili u grupe i sudjelovali u nekima od radionica prema vlastitom odabiru. Nakon njih, vodič nas je proveo kroz muzej u samoj tvrđi koji se proteže na nekoliko katova, sve do vidikovca s kojega baš i nije nekima bilo jednostavno pogledati prema dolje (a što ako daske popuste?). Muzej i nije naročito bogat eksponatima i nekako sve ostaje na povijesnoj vrijednosti i značaju same tvrđe.

       

   Obilazak grada Karlovca počeo je autobusom po staroj industrijskoj zoni u kojoj je "živa" još jedino tvornica oružja u kojoj se izrađuju pištolji za, pretežno, američko tržište i taj dio grada je gotovo mrtav i poprilično derutan. Usput smo prešli i preko Kupe gdje još stoji zgrada nekadašnje luke gdje su se brodovima dovozile namirnice i ostale potrepštine koje bi se dalje vozile kolima čak do Rijeke. Razvojem željeznice, taj je riječni promet zamro i nestao. Gradu na četiri rijeke to i nije previše smetalo jer je još uvijek ostao važan prometni čvor. Dovezli smo se do centra grada, vrlo uređenog, odakle smo pješice krenuli razgledavati  stari dio. Na žalost, na mnogim zgradama po predgrađu, još se vide  tragovi granatiranja i paljevina iz vremena Domovinskog rata. Iako se mnogo toga treba još obnoviti i spasiti od propadanja, ljepota pročelja viri ispod žbuke koja se, izranjavana, ljušti i otpada.

          

  

 

   Evo i jedne zanimljive pričice koju nam je ispričao vodič: u Radićevoj ulici se smjestio spomenik žabi, autora Stjepana Gračana, koji je Karlovcu poklonio Grad Zagreb, a zbog asocijacije na Karlovac kao grad “žabara”. Naime, u blizini se nalazi park, nekad močvara u kojoj su neprestano kreketale žabe i iritirale okolno stanovništvo.

 

 

 

  

 

  Karlovcu se zna  točan datum nastanka - 13. srpnja 1579. godine. Osnovan je kao tvrđava koja je trebala  štititi od turskih osvajanja, u ravnici na utoku Korane u Kupu podno Dubovca. Ime je dobio po osnivaču, austrijskom nadvojvodi Karlu. Građen je po zamisli idealnog renesansnog grada u obliku šesterokrake zvijezde sa središnjim trgom i ulicama koje se sijeku pod pravim kutom.

 

 

   Ušli smo, dakle, u tu imaginarnu Zvijezdu i osjetili dah prošlosti kroz trg, parkove, zgrade, arboretum i stigli do Korane, rijeke na kojoj Karlovčani imaju svoje kupalište do kojega dolaze preko pontonskog mosta.

   Tu smo se i mi, napokon odmorili, a zatim krenuli prema Zagrebu s namjerom zaustaviti se i razgledati muzej na otvorenom,  posvećen stradanju ljudi i hrabrosti hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu, u Turnju. Kuće, izmučene bombama, nisu obnavljane, ostale su kao spomenik ljudskom bezumlju usred  izložbe hladnih tenkova, MIG-ova, topova svih vrsta...

                Kad smo krenuli natrag, bili smo bogatiji za - Karlovac!

     (6.a, 6.b, 6.c i 8.c u pratnji svojih razrednika/razrednica: Ivane Klinčić Bartolić,

                      Vlatke Husetović, Vlade Anića i Tilde Raić-Ergović)