U početku,  riješimo dvojbe oko toga treba li reći materinski ili materinji jezik. U hrvatskomu jeziku oba oblika imaju svoje mjesto, samo što je prvi oblik češći od drugoga po učestalosti tvorbe imenica nastavkom -ski. Stoga on ima stanovitu prednost.

   Što znači materinski jezik, kakav je to jezik i što on obuhvaća?

 

 

   Materinski jezik je prvi jezik koji naučimo, i to spontano, bez znanja o njegovim zakonitostima. Svaki jezik je svom izvornom govorniku materinski.  Kako je hrvatski jezik tronarječni (narječja se dalje granaju na dijalekte, a dijalekti na govore), tako su i naša narječja, zapravo, dio tog materinskog hrvatskog  jezika. Naravno, i standardni hrvatski jezik koji učimo je materinski, a učimo ga zbog potrebe za lakšim međusobnim sporazumijevanjem u širem smislu (društvenom, političkom, pravnom, ekonomskom itd.) i zato što njime nitko spontano ne progovara.

   Ono što danas najviše zaokuplja znanstvene jezične krugove je ravnodušnost društva prema njegovanju hrvatskog jezika  koja se odražava, prvenstveno,  u javnom govoru, a i u odnosu prema njemu u široj javnosti  kao o nečemu o čemu ne treba brinuti. Međutim, kultura svakog naroda ima jezgru u njegovom jeziku. Na tom jeziku je zapisana i njegova povijest, njegovi izvori i početci, njegov razvoj i njegova umjetnost. Drugim riječima, ako zaniječemo svoj jezik, zanijekali smo svoje postojanje.

 

  Stoga, borba za hrvatski jezik ne prestaje ni u samostalnoj državi jer još uvijek postoje oni koji se prema njemu odnose kao nejednakovrijednom ili, što je najgore, kao  nepostojećem.

   UNESCO je proglasio 21. veljače  Međunarodnim danom materinskog jezika u čast gotovo 6000 jezika koji se govore diljem svijeta. Cilj je obilježavanja današnjega dana promicanje jezične raznolikosti i višejezičnoga obrazovanja, no kako možemo učiti strani jezik ako ne znamo svoj?

   Učeći standardni hrvatski jezik, u stanju smo bolje i lakše izraziti svoje misli i osjećaje. Naime, odrastanjem naš unutarnji svijet postaje sve bogatiji i, što se iskustvo više gomila, to imamo veću potrebu objasniti samoga sebe drugima. Sve ono bogatstvo našeg unutarnjeg života teži izaći van, a kako će ako ne riječima, odnosno jezikom?  Osoba koja nije svladala svoj jezik ima problema s izražavanjem sebe, a možemo reći i da duhovno stagnira zato što ima problema s učenjem uopće jer učenje je ono što nam omogućava širenje vidika.

   Zato, njegujmo  svoj materinski jezik, čuvajmo ga od navale nepotrebnih tuđica i naučimo da nam je on osnovni alat za kvalitetan život.