Zagreb. Što o njemu reći? Divan grad. Možda nije lijep kao Pariz ili Rim, ali je moj grad. Naš grad. I zato moramo znati što više o njemu. Većina nas prođe  Zagrebom, a ne zapita se kako je nastao, što sve možemo vidjeti u njemu, čemu se divimo svaki dan... Kad su nam profesorice rekle da idemo na izlet u Zagreb, mislio sam da se šale. Da idemo na izlet u grad u kojem živimo? U grad  kojim smo prošli već milijun puta? Pa, mi već znamo sve o njemu! Barem sam ja tako mislio... Krenuli smo autobusom i njime došli do Črnomerca gdje se okreću mnogi ZET-ovi autobusi i tramvaji. Ušli smo u tramvaj koji nas je vodio cijelim putem  Ilicom, najdužom ulicom u Zagrebu.

 

Napokon smo izašli kod Tomićeve ulice gdje se nalazi poznata Zagrebačka uspinjača. Ona povezuje Donji i Gornji grad. S prugom dugom 66 metara poznata je i kao najkraća žičana željeznica na svijetu namijenjena javnom prometu. Službeno je puštena u pogon 8. listopada 1890. godine, a s radom je započela 23. travnja 1893. godine. Isprva je bila na parni pogon koji je 1934. godine zamijenjen električnim. Na našu nesreću, nismo se vozili uspinjačom, već smo morali hodati stubama. Zapravo, nije bilo tako loše protegnuti noge.

Došli smo do Strossmayerova šetališta, prvog zagrebačkog javnog šetališta  koje u današnjem obliku postoji od 1912. godine. Iznad uspinjače se nalazi kula Lotrščak. Nalazi se na Gradecu uz nekadašnja mala gradska vrata Dverce. Lotrščak se isprva zvao Kula od Dverca, ali od 1646., kada je u njemu smješteno zvono (lat. campana latrunculorum) -  zvono pustahija, pijanaca i klateži, ili iskrivljeno, starozagrebački, »lotrijaša« -  počeli su je nazivati Lotrščakom. Kula je, s obzirom na svoj  četvrtasti tlocrt,  strukturu zidova i  proporcije, romanički fortifikacijski objekt koji se nakon svoje obrambene funkcije prilagođavao potrebama raznih vremena. U Kuli je smješten Grički top koji svakog dana pucnjem označava podne, a na vrhu se nalazi kupola s vidikovcem. Nažalost, nismo uspjeli stići u vrijeme  pucanja topa jer je već davno prošlo podne. S Gornjeg se grada mogao vidjeti cijeli Zagreb. Kakav pogled!

Kasnije smo došli do crkve svete Katarine. Na njezinim vanjskim zidovima  nalaze se kipovi velikih svetaca: Luke, Mateja, Marka i Ivana. Crkva svete Katarine najljepša je barokna crkva u Zagrebu. Sagradili su je isusovci u razdoblju od 1620. do 1632. godine. To je jednobrodna crkva sa šest bočnih kapela i svetištem. U kapelama se nalazi pet drvenih baroknih oltara (17. st.) te jedan mramorni oltar iz 1729. godine. Svod i zidove karakterizira raskošna štukatura koja potječe iz 1732. godine. Crkva je temeljito obnovljena nakon potresa 1880. godine prema projektu Hermanna Bollea.

Nakon kratkog predavanja o crkvi nastavili smo prema Markovom trgu. Smješten je na središnjem mjestu Gornjeg grada, četverokutnog je oblika sa župnom crkvom svetog Marka u sredini. Najljepši gornjogradski trg je do sredine 19. stoljeća bio središte života nekadašnjeg Gradeca. Tu se odvijala trgovina, ali i brojna duštvena zbivanja. Pred župnikom svetog Marka svake su godine na blagdan svetog Blaža (3. veljače) polagali  zakletvu novoizabrani gradski dužnosnici, a tu su prisegu davali i hrvatski banovi. Od uspostave Republike Hrvatske ovdje prisežu i predsjednici Republike. Osim crkve Svetog Marka, na trgu se nalaze mnoge druge znamenite zgrade kao zgrada Hrvatskog sabora, zgrada Vlade Republike Hrvatske i Ustavni sud. Trg svetog Marka zbog svega je toga sinonim  političkog života u Hrvatskog. Opet smo imali kratko predavanje. Vidjelo se da je ostalima dosadno, ali ja sam nastojao zapamtiti što više, jer što više znaš, to bolje, zar ne?

Došli smo do Kamenitih vrata, jednog od očuvanih spomenika grada Zagreba. Unutra se nalazi slika Majke Božje od Kamenitih vrata, zaštitnice Zagreba ispred koje ljudi pale svijeće kao zahvalu za nečije zdravlje ili za blagoslov njihovih bližnjih. Svi smo zapalili svijeću, neki manju, neki veću, ali neovisno o veličini, sigurno je svatko imao dobru namjeru. Kamenita vrata su zapravo zgrada oblikovana poput pravokutne kule s kolnim prolazom. Dio su obrambenog sustava zagrebačkog Gradeca i jedina su koja postoje još i danas. Svoj današnji oblik dobila su 1760. godine. U prolazu vrata smještena je kapela sa slikom Majke Božje od Kamenitih vrata, zaštitnice Grada, prema kipu koji je neokrnjen preživio veliki požar u 18. stoljeću. Kamenita vrata ovjekovječena su u Šenoinu romanu „Zlatarovo zlato“ (1871.g.) o zagrebačkom zlataru Krupiću i njegovoj kćeri koji su živjeli u Kamenitoj ulici. Mjesto je radnje ovoga povijesnoga romana obilježeno ženskim kipom „Zlatarovo zlato“ smještenim u niši na zapadnom pročelju. Okrenuli smo se suprotno od Kamenitih vrata da bismo pored njih vidjeli najstariju zagrebačku ljekarnu ''K crnom orlu'' koja datira iz 14. stoljeća. Ona u svom grbu sadržava i grb grada Zagreba.

Skrenuli smo u Ulicu Pavla Radića. Došli smo do male ulice Krvavi most na čijem je mjestu prije bio most na rijeci koja je razdvajala gradove koji su postali Zagreb - Gradec i Kaptol, a koja svoje ime nosi prema brojnim sukobima stanovnika tih dvaju gradova u prošlosti.

Za vrijeme pauze malo smo i sami proučavali grad. Dok sam ja proučavao  Dolac i crkvu svete Marije, ostali su proučavali okus kestena i peciva. Prošli smo i pored Dolca, najveće tržnice u Zagrebu. Tržnica je otvorena 1930. godine na mjestu starih zidina koje su srušene (o tome svjedoči ulica Pod zidom) i na nju je preseljena stara tržnica Harmica koja se nalazila na mjestu današnjeg Trga bana Josipa Jelačića. Kombinacija je otvorenog (za voće i povrće) i zatvorenog (za meso i mliječne proizvode) dijela. Sjeverno od Dolca je Trg Petrice Kerempuha na kojem se  prodaje cvijeće, a koji se na sjeveru nastavlja na Opatovinu s prodajom odjevnih predmeta i raznih obrtničkih proizvoda. Trg Bana Jelačića i Dolac povezuje ulica Splavnica na kojoj se također prodaje cvijeće. Na tržnici je 2006.g. postavljen kip tradicionalne prodavačice -  "kumice". Kumice su žene iz okolice Zagreba koje uzgajaju vlastito voće i povrće koje prodaju na tržnici.

Obišli smo i  franjevački samostan u kojem nam je fratar govorio o Svetom Franji, njegovoj ljubavi prema prirodi i njegovom posjetu Zagrebu. Mnogo ljudi ni ne zna da je bio u Zagrebu. Prema toj predaji sveti je Franjo za svoga boravka u Zagrebu stanovao kod bogate udovice Katarine Galović, a na mjestu njezine kuće danas se nalazi kapela posvećena upravo sv. Franji, a unutar današnjeg franjevačkog samostana na Kaptolu.

Nastavili smo dalje do Zagrebačke katedrale. Katedrala je jako stara o čemu svjedoče otpali dijelovi. Meni se čini da se u trenutku kada se popravi jedan toranj drugi  počne opet raspadati. Unutra smo vidjeli grob Alojzija Stepinca te drugih poznatih Hrvata. Katedrala u Zagrebu najmonumentalnija je hrvatska sakralna građevina izgrađena u neogotičkom stilu. Izvana je duga 77 metara, a široka 48,20. Visina tornjeva iznosi 108 metara. Unutarnja površina iznosi 1617 m² i može primiti više od 5000 ljudi. Zagrebačka je katedrala posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije, a suzaštitnik je sveti Stjepan kralj. Na prostoru današnje prvostolnice prvotno se nalazila crkvica sagrađena između 9. i 11. stoljeća. Nije poznato je li bila porušena ili je stradala, no na njezinom mjestu počelo se s gradnjom katedrale u Zagrebu u prijelaznom romaničko-gotičkom stilu. Uskoro je i ona teško nastradala za provale Tatara (1242. god.), ali je obnovljena. U 16. stoljeću katedrala je utvrđena zidinama i kulama, a u 17. stoljeću dobiva svoj masivan renesansni toranj. Požari i navala neprijatelja više su ju puta oštećivali, ali najteži udarac ju je zadesio u velikom potresu 1880. godine. Nakon potresa provedena je temeljita obnova katedrale u neogotičkom stilu (1880. - 1906.). U ovoj je restauraciji zagrebačka prvostolna crkva dobila svoj današnji oblik s dva vitka tornja, visokim krovištem, novim stupovima u svetištu i oltarima koji su zamijenili većinu baroknih oltara iz 18. stoljeća.

Spustili smo se na Trg bana Josipa Jelačića. Svi smo se zajedno slikali kraj poznate fontane Manduševca. Prema legendi je ban koji je prolazio s vojskom, umoran i žedan, naredio  djevojci Mandi da mu donese vode s izvora ovim riječima: "Mando, zagrabi mi vode!" Tako je ime dobio i Zagreb  i izvor Manduševac.

Nastavili smo do Zrinjevca koji je, usudio bih se reći, najljepši park u Zagrebu. To je ujedno i najstariji park sa stoljetnim platanama i glazbenim paviljonom u sredini. S druge strane ceste  nalazi se Trg kralja Tomislava, prvog hrvatskog kralja. Njegov kip koji je djelo kipara Roberta Frangeš-Mihanovića gleda na Glavni kolodvor. Zgrada je oblikovana u neoklasicističkom stilu te je ukrašena skulpturama i dekoracijama. Dugačka je 186,5 metara. To je najveći željeznički kolodvor u Hrvatskoj. Od tamo kreću svi vlakovi u ovom dijelu Hrvatske, kao i tramvaji. Mi smo se jednim vratili do Črnomerca, a usput smo prošli pored mnogih mjesta koja smo toga dana vidjeli. Vidjeli smo ih i prije toga, ali mislim da smo tog dana prvi put zaista vidjeli - Zagreb.

 

Oto Vuković, 8.d