26.11.2010. sa grupom iz geografije te kemije obišli smo područja koje bi čovjek rijetko kad odabrao za posjet. To su, ne baš ugodnog mirisa, otpadne vode Zagreba. Posjet je bio zanimljiv i lijep usprskos niskim temperaturama i smrzavanju, no svatko se snalazio i zagrijao kako je mogao. Razlog našeg odlaska tamo je bio pokušaj buđenja ekološke svijesti, a još više znatiželja o tome gdje završe naši otpaci.

     Tamo nas je dočekao vodič koji nas je najprije uputio što treba raditi sa stvarima koje su višak. Za primjer je naveo da štapiće za uši, salatu i sličan otpad ne bacamo u WC-školjku već u kante za smeće. Zatim nas je upoznao s načinima pročišćavanja koje grad Zagreb koristi. To su mehaničko i biološko pročišćavanje. Postoji još i kemijsko pročišćavanje, ali za sada ne dostaju financijska sredstva za realizaciju toga projekta. ZOV (Zagrebačke otpadne vode) sabiru otpadne vode s područja cijelog Zagreba i okolice, osim Novog Zagreba, ali je u pripremi da se i on uključi.

     Mehaničko pročišćavanje uključuje izbacivanje krupnog otpada iz vode, kao što su hladnjaci i takva vrsta glomaznog otpada koji na kraju završi na Jakuševcu. Zatim otpadna voda prolazi kroz filtar na kojem se zadržava sitniji otpad poput salata i štapića za uši.

     Onda otpadna voda, već dijelom pročišćena, ide na biološko pročišćavanje. Najprije je ta voda smještena u taložnike u kojima se odvija sedimentacija pijeska. Kasnije, nakon daljnjeg pročišćavanja, voda i mulj prelaze u biospremnike u kojima se odvija vrlo bitan dio pročišćavanja jer se tamo u anerobnoj okolini razgrađuju organski spojevi ugljika. Nakon toga se ponovnom sedimentacijom mulj odvaja od prethodno pročišćene otpadne vode i pomoću zgrtača mulja skuplja se u jedan prostor. Ta voda se prelijeva u ispusni kanal koji vodi do mjesta gdje se vode mjerenja poput pH ili vodljivosti. Za vrijeme našeg posjeta pH vrijednost je iznosila 7,5. Zatim ta pročišćena voda prelazi u rijeku Savu.

     Ostao je mulj koji, ponovno obrađen, ide u digestor-spremnik za truljenje mulja, zatim određenim postupcima iz tog mulja nastaje plin metan bez kojeg nema struje, nema računala, televizije ili kako bi jedan učenik rekao: „Bez metana nema Šeherezade.“  Dakle, koristi se  za proizvodnju termičke i električne energije. Cijeli proces pročišćavanja otpadnih voda traje pet dana nakon čega ode u Savu. Bitno je napomenuti da mnoge države tu vodu raznim tehnološkim postupcima dovode do pitke vode zbog nedostatka čiste vode u prirodi. Hrvatska tako nešto još ne radi zbog iznimne kvalitete vode te količine koju imamo. Zato ju je potrebno čuvati!

                                           Tea Štrbac