U četvrtak,1. prosinca, svi su osmaši već u pola sedam ujutro veselo čekali autobus ispred škole.

    Kad su se svi ukrcali i autobus krenuo, činilo se gotovo kao da se u njemu ne nalaze osmaši, već prvašići koji prvi put idu na izlet. Nakon što smo nakratko stali u Sloveniji, nastavili smo put i konačno došli do Spielfelda, graničnog prijelaza između Slovenije i Austrije.

   

   Bili smo uzbuđeni, a to se najviše vidjelo kada smo sišli s autobusa u blizini glavne ulice Graza. Vidjeli smo ledene jaslice u dvorištu Landhausa, no na žalost, već su se donekle bile otopile. Bez obzira na to, u Grazu će ih se održavati tekućim dušikom do blagdana Sveta tri kralja.

 

     Obišli smo i katedralu koja se izvana čini skromna, no iznutra „sjaji“ ljepotom raskošnih ukrasa. Na vanjskom se zidu katedrale može vidjeti i ostatak freske koja je prikazivala povijesne borbe grada s kugom, Turcima i najezdom kukaca.

   Uspeli smo se na Schloßberg, gdje smo stali i promatrali Uhrturm. Sat na Uhrturmu razlikuje se od drugih po tome što na njemu velika kazaljka pokazuje sate, a mala minute. Uhrturm je nekoć bio dio utvrde koju je Napoleonova vojska srušila, a ostao je stajati jer ga je stanovništvo Graza otkupilo od Napoleona. Najljepši pogled na sam Graz dobili smo baš tamo.

       

  Imali smo priliku vidjeti i Muzej suvremene umjetnosti koji se s razlogom naziva još i „Prijateljski svemirac“.

    

   Na putu smo prešli preko rijeke Mure i vidjeli „Otok na Muri“ znan još i kao Murinsel. On je trebao biti atrakcija u Grazu samo za vrijeme kad je Graz imao titulu Europskoga grada kulture, no građanima se „otok“ toliko svidio da ga je grad odlučio zadržati.

 

  

   Nakon slobodnog vremena na Hauptplatzu, krenuli smo prema krajnjem odredištu našeg putovanja – tvornici čokolade Zotter. Prigodno je reći „Zucker kommt zuletzt“ (njem. "šećer dolazi na kraju"). Na početku obilaska tvornice pogledali smo uvodni dokumentarac, a nakon toga smo naoružani keramičkim žlicama krenuli u razgledavanje. Prvo smo kušali stopostotnu čokoladu bez dodataka, a približavajući se kraju, čokolade su postajale sve raznovrsnije i ukusnije.

  

   Svi su komentirali svoj šok pri kušanju najjače čokolade, no složili smo se da je cijeli ovaj izlet bio veoma zabavan te nam je bilo žao krenuti kući, no morali smo kad-tad Austriji reći "Auf Wiedersehen".

                                                                              Ema Hrebinec, 8.a