(iz knjige Antuna Prusta "ŽUPA SVETE BARBARE U VRAPČU KROZ STOLJEĆA")

Avionski snimak kompleksa bolnice u Vrapču iz 1930. godine                                            

    "Selo Vrapče nekad se rasprostiralo od podnožja Zagrebačke gore niz potok Vrabečak sve do Save. Poljanci su se zvali stanovnici sela na ravnici prema Savi, kao Rudeš, Jarun, Prečko, Špansko, Bregi pak zaseoci na brežuljcima prema šumi Medvednici. Vrapče je najuže vezano sa Zagrebom. Iza Iličke mitnice kod Črnomerca, odmah iza potoka, počinje opčina Vrapče. Niz kuća sela Vrapče stoji uz glavnu cestu, dok je sama jezgra s crkvom i školom dosta udaljena od ceste, gdje završava Ilica (tako je bilo 1933.). Današnje središte Vrapča nalazi se nedaleko od završetka Ilice i početka Aleje Bologne. Gornje Vrapče čini cjelinu sa školom, kulturnim domom, ambulantom na takozvanom području Bregi. Nekadašnje Središte s crkvom sv. Barbare ostalo je u sredini, između dva nova središta.

   Znatnije promjene izvršile su se s obzirom na granice grada Zagreba 1949.-1950. god. Na istočnoj strani priključeno je Zagrebu područje Dubrave, dok se prema zapadu grad protegao preko Kustošije sve do Podsuseda te su se u njegovim granicama našla mnoga naselja iz nekadašnje šire okolice: Stenjevec, Vrapče, Podsused, Šestine.

   Gradu su pripojena ona naselja u kojima je stanovništvo brže raslo. Općina nosi ime Podsused, a sedamdesetih godina ime općine promijenjeno je u Susedgrad. Dobra asfaltirana cesta povezuje Vrapče sa Zagrebom, a dobro organiziran gradski promet premošćuje svaku udaljenost od samog grada. Asfalt je položen 1955. godine. Od tada autobus vozi u Vrapče do crkve, a od 1960. godine i dalje.

IME KRAJA

   Kanonik Janko Barle piše da se selo Vrapče spominje u listinama iz 13. i 14. stoljeća pod imenom Rabuch i tvrdi da je to pravo ime jer je današnje nastalo iz "v Rabče". Naši pradjedovi nisu znali protumačiti naziv Rabče. Kazali su da idu "v Rabče" i ustvrdili da mu ime dolazi od riječi "vrabac". Stvorili su ovu priču: Kad se godine 1212. sv. Franjo s fratrom Iluminatom vraćao iz Sirije preko Zagreba, pored današnjeg Vrapča u Italiju, napali su ga u tom selu seljaci i oteli mu kabanicu. On im je doviknuo "oj vi vrapci, vrapci" te je tako nastalo ime Vrapče.

   Dipl. ing. Miljenko Šantek zapisao je u Večernjem listu od 2.6.1998. među ostalim: "Za vrijeme stare Jugoslavije promijenjen je naziv Vrabče u Vrapče... Ali naziv Vrabče je prastar i ima povijesnu utemeljenost. Riječ Vrabče dolazi od imena, u latinskoj transkripciji, naziva kraljevskog hrvatskog imena Rabuch. Pa kada se pita : "Kamo ideš?", odgovor je:" v Rabče", odnosno Vrabče. Rabauch je bilo krunsko imanje hrvatskih kraljeva, sada u području grada Zagreba... Prema tome naziv Vrapče ne postoji, ali postoji Vrabče u svim starijim dokumentima, gruntovnicama, katastru, župnim maticama. Konačno, s krunskim imanjem Vrabče povezan je značajan dio hrvatske povijesti... Godine 1217. kralj Andrija potvrđuje donaciju Vrabče zagrebačkoj biskupiji u vrijeme biskupa Stjepana I. , a uz posredovanje prepošta Ciriaka. Prema tome, loše je, ne poznavajući povijest imena, davati naziv slapu na potoku Vrabečaku - Vrapčanski slap."

   Spomenute godine 1217. pojavljuju se imena Vrabče (Rabauch) i Završje (Zaorsya), 1221. spominje se i Rudeš (terra Rodos), Špansko nakon 1241. kao Lonka.

   Prema pričanju Vladimira Majdaka, na posjed Kaptola došli su uskoci kao kmetovi, na staroslavenskom Rabi. Naselili su se na imanju Babulek i Vagovit prema Grmoščici. Zvali su se Rabi, i otuda dolazi ime Rabče - Vrabče. To su bili visoki ljudi. Dokaz za to su duge kosti njihovih leševa prona

STANOVNICI

   Vrapče je naseljeno već u davnoj prošlosti. I paleolitski pračovjek živo je na području Vrapča. Arheološka istraživanja dokazuju da je na tom području Zagreba postojala skupina paleolitskih lovaca i skupljača. Spilja Veternica na Medvednici služila je kao sklonište i boravište brojnim pokoljenjima lovaca. U toj spilji pronađen je velik broj lubanja i kosti spiljskog medvjeda (odatle ime "medvednica").

   "Taj pračovjek nije živio samo u vlažnoj polupećini stvrdnutog pješčanika krapinskog skloništa, već mu je traga naći i na drugim mjestima sadašnjeg hrvatskog ozemlja. Paleolitski pračovjek živio je i na ravnogorsko-prigorskoj Vindiji, nedaleko od Varaždina, u medvedničko-prigorskoj Veternici iznad Vrabčanskih vinograda, dakle u prostoru i na području suvremene hrvatske metropole Zagreba". (Lijepa naša Hrvatska - Monografija Hrvatske 1974.)

     

    U Vrapču je pronađeno više nekropola iz razdoblja kulture žarnih polja iz 12. i 11. st. prije Krista, npr. uz Bolničku cestu. O tome svjedoči u Vrapču iskopana keramička posuda iz 1230. do 1100. prije Kristova rođenja.

   Pronađeni su mnogi predmeti iz predrimskog razdoblja i ostaci moćne rimske države. Graditeljski kamen iz vrapčanskog kamenoloma vozio se vodenim putem iz savskog pristaništa kod Stenjevca u sve dijelove Rimskog Carstva. Iz doba rimske kulture pronađen je 1894. godine Silvanov žrtvenik, izrađen iz pješčenjaka u kamenolomu u Vrapču.

Kamenolom Bizek

    Povjesničar Rudolf Horvat (bratić župnika Franje Horvata zapisao je u djelu "O povijesti 16. stoljeća" da se spominje i selo Horvati. U ožujku 1527. godine došlo je iz Like 30 ličkih obitelji kojima su Turci zapalili selo. Te su se obitelji naselile na neobrađenom zemljištu pokraj Save uz potok Črnomerec. U studenom te godine zbog jake kiše Sava je narasla i poplavila tu novu naseobinu. Nastradalim obiteljima Kaptol je dodijelio zemljište u Vrapču. Tako je staro selo Vrapče dobilo 1528. godine nove stanovnike.

    U Vrapče se naseliše ličke obitelji: Boranić, Brajković, Cvetković, Debanić, Golubić, Margalić, Skočilović, Marenić, Dvojković, Bedenić, Barić, Fratrić, Radušić, Skenderović, Letinčić i Varović. Dokaz za to su duge kosti njihovih leševa pronađenih na groblju.