Napisati nekome pismo danas je gotovo zaboravljena vještina.Tko je od nas u zadnjih nekoliko godina napisao pismo i poslao ga poštom? Danas, kad je čitav svijet umrežen i premrežen, komuniciramo kratkim porukama koje lete s jednog kraja svijeta na drugi, a često nam, na,žalost, zamjenjuju susrete i druženja s prijateljima koji žive nedaleko od nas.

   Uz Svjetski dan pisanja pisama, koji se obilježava 11.svibnja, u školi je organiziran natječaj za najljepše pismo.Učenici 2.razreda pisanje pisama povezali su s Majčinim danom pa su pisali svojim mamama i zahvalili im na ljubavi i strpljenju koje imaju za njih.Učenici viših razreda pisali su prijateljima, bakama i djedovima, roditeljima i djeci svijeta.Među njihovim pismima bilo je i neobičnih – jedno je upućeno vlastitoj budućnosti, jedno je puno prijedloga gradonačelniku, a jedno je upućeno i školi. U uvodnom dijelu pisma školi  Kiara Kopriva je napisala:

 "Ne sjećam se jesam li  ikada nekome pisala pismo i, ako jesam, kada? Pored svih ovih telefoniranja, SMS-ova i  „fejsanja“ pisanje pisama činilo bi me pravom „pra-curom“. Tako - i nemam kome pisati osim tebi, moja stara školo! A i to samo zato što nisi čovjek, inače bi i ti visila na fejsu!“

Izložbu najljepših pisama možete pogledati (i pročitati ih) na školskim hodnicima.