OŠ grofa Janka Draškovića

     5.12.2010. pozvani smo na koncert s predsjednikom Ivom Josipovićem na Pantovčak. Rekao je kako je ideja "S Predsjednikom na koncert" ideja jačanja kulture u hrvatskom društvu i kulture koja će u Europskoj uniji biti važna poluga u očuvanju hrvatskog nacionalnog identiteta. Na koncertu su svirali studenti Muzičke akademije djela suvremenih hrvatskih autora. Između svake izvedbe voditelj je porazgovarao s kompozitorima i izvođačima o djelima i tako nam približio suvremenu hrvatsku klasičnu glazbu na jedinstven i zabavan način.

     Objavljujemo isječak iz Dnevnika Nove TV u kojemu su i nas ovjekovječili. Na koncert su se osvrnuli i naši učenici. Svi oni koji nisu gledali Dnevnik ili isječak žele pogledati još jednom, ovdje to mogu učiniti.

http://videoteka.novatv.hr/multimedia/iz-dnevnika-na-koncertu-s-predsjednikom.html

     O događaju je učenica 5.razreda Barbara Barta napisala sljedeće:

     Prije par dana učiteljica nas je obavijestila da idemo na koncert k Predsjedniku na Pantovčak. Bili smo silno uzbuđeni!

     Te nedjelje sam se probudila rano i došla pred školu gdje je već vladao žamor iščekivanja. Autobusom smo se brzo uspinjali prema Pantovčaku i primijetila sam da ima više snijega nego dolje kod nas. A onda sam ugledala srne i začuđeno raširila oči. Njih nisam očekivala. I već u sljedećem trenutku smo se našli u ogromnoj zgradi.

     Morali smo proći kroz okvir s detektorima i skenerima, čime li već, i zatim odložiti kapute i jakne u garderobi, a onda smo se našli u predvorju gdje smo mogli popiti sok, pojesti kakav slatkiš ili mandarinu. Pri smještanju u dvoranu čuo se žamor kao u lunaprku, a onda je sve zamuklo - pojavio se Predsjednik! Održao je kratak govor dobrodošlice, a zatim je voditelj najavio prvu klavirsku izvedbu.

     U prostoriju je ušla jedna djevojka i dvorana je zaustavila dah. Ona se u toj tišini mirno pripremala, namještala stolicu, sjela, podigla ruke iznad tipki glasovira, duboko udahnula, na trenutak sklopila oči i... počela svirati. Mijenjala je tonove, na trenutke opušteno, na trenutke napeto pritiskala tipke... A mi smo uživali. I drugi su pijanisti isto tako dobro svirali, no meni se najviše svidjela baš ta skladba. Ona je imala neku posebnu priču.

     Nakon svake skladbe čuo se gromoglasan pljesak. Svirao je čak i jedan dječak otprilike našeg uzrasta. I svi su bili izvrsni, ali nitko nije nadmašio dojam one prve, prekrasne kompozicije.

     Zatim smo se opet vratili u predvorje gdje smo se fotografirali s Predsjednikom. Čak nas je intervjuirala i ekipa Nove TV.

     I, eto na žalost, svaka priča ima svoj završetak, pa i ova. Ali, kad smo se rastali, svatko je otišao svojim putem s nekim sjećanjem na taj događaj, i ja - s jaaaako lijepim sjećanjem!