OŠ grofa Janka Draškovića

   Sudeći po kišnim zagrebačkim ulicama kojima je naš autobus krenuo na maturalac, nikada ne bismo pretpostavili kakvo će nas prekrasno vrijeme dočekati u Orebiću. Kako smo krenuli vrlo rano, još uvijek je bilo magle pa se činilo kako smo do autoceste doputovali kroz oblake. Kada se razvedrilo na cesti, i mi smo se razvedrili pa u boljem raspoloženju nastavili putovanje.

   Kroz predjele i  gradove kroz koje smo prolazili vodila nas je draga i velikodušna  gospođa Radmila od koje smo čuli  mnoštvo zanimljivosti i informacija o svemu što smo  mogli vidjeti kroz prozore autobusa. U Trogiru je bilo naše prvo stajalište. Tamo smo primijetili da je ostatku Hrvatske nastava  već  počela dok smo se mi prskali slanom vodom i lizali sladolede. Promjena temperature je bila zamjetna pa se činilo kao da smo se vratili u ljeto nekim vremeplovom. Nakon kratkog razgleda trogirske stare jezgre, nastavili smo putovanje prema odredištu. Kratko smo stali  u Neumu, a zatim i u Stonu gdje smo malo protegnuli noge, a stonski "kineski zid" gledali samo iz daljine jer je put po njima  vrlo strm.

   Predvečer smo napokon stigli do odredišta, smjestili se u apartmane i večerali, a zatim se kupali u bazenu  hotela, ali ne dugo jer je pao mrak i postalo je hladnije. Druženje smo nastavili na balkonima obasjanima mjesečinom. Nebo je bilo prepuno zvijezda koje na zagrebačkim nebu ne možemo  vidjeti u tolikom broju  jer je  svjetlosno zagađeno.

   Sutrašnji dan smo posvetili izletu u Dubrovnik, a šetnju smo započeli na Vratima od Pila i ulaskom na Stradun. Osjećali smo se kao u nekoj bajci šećući uz drevne palače, crkve, kamene  kuće, po  ulicama i trgovima uglačanog kamena i slušajući priče o njima i znamenitim ljudima koji su tu nekad živjeli. Na Onofrijevoj česmi smo se osvježili, a zatim krenuli u samostalno istraživanje po sporednim uličicama koje su  i zanimljivije od Straduna. Tu se tek vidi kako ljudi žive,  kako obavljaju svakodnevne aktivnosti i kako se njihov život razlikuje od našeg. Dok je priču o Stradunu pričala stručna vodičkinja , ove su uličice svoje priče same pričale ili su nas svojim detaljima poticale da ih sami izmislimo. Iako se sa svih strana čula buka, Dubrovnik je u meni  stvarao mir. Ostat će mi u sjećanju i brojni kipovi sv. Vlaha, dubrovačkog zaštitnika koji je, prema legendi, spasio grad od Mlečana. Nakon ručka na Babinom Kuku, spustili smo se na plažu i proveli nekoliko sati na kupanju i ludiranju na vodenom parku. U  Orebić smo se vratili  na večeru, a ostatak večeri smo proveli na bazenu ili u sobama, kako se kome htjelo.

   Novi dan  nam je donio i novi avanturu - izlet brodom na otok Korčulu. Saznali smo da je grad Korčula bila napredan, a da je lijep otkrili smo i sami. Saznali smo mnogo o njenoj povijesti i uzbudljivu priču o Marcu Polu za kojega se pretpostavlja da je  tu rođen. Ni tu nismo propustili priliku istražiti sporedne ulice, a ulični umjetnici koje smo u njima zatekli oduševili su nas svojim talentima. Bilo je tu slikara, svirača i pjevača. Iako je manja, Korčula nas je oduševila možda i više nego Dubrovnik. Na putu natrag, posjetili smo i sam Orebić, poznat kao grad kapetana. Puni dojmova i dobre volje vratili smo se u hotel, a zatim se spustili na plažu. Bistro i mirno more, stijene s obje strane i šuma u  pozadini stvorili su  tropski ugođaj. Ostatak dana smo proveli u hotelu, a navečer se družili na bazenu i plesali zajedno s profesorima.

   Sutra je već uslijedio povratak za Zagreb, ali s izletom u Vid (kraj Metkovića) koji je nastao na mjestu nekadašnjeg rimskog naselja Narone. Na mjestu gdje je izgrađen muzej nekada je stajao rimski hram čiji ostaci se nalaze unutar muzeja s izrazito bogatom zbirkom predmeta.  Od velikih kipova do sićušnih  naušnica - sve je bilo zanimljivo i posebno. Posebna je  bila i vožnja rijekom Neretvom u  tamošnjim trupicama (čamcima) po rukavcima omeđenim trskom, lokvanjima i lopočima. Tim čamcima smo se dovezli do restorana na ručak, a i vratili do autobusa pa nastavili putovanje prema Zagrebu.

   Kako se dan primicao kraju, i mi smo se bližili Zagrebu u koji smo stigli navečer.. Kući smo otišli umorni i s mnogo lijepih uspomena. Sigurna sam da će nam svima ovo putovanje ostati u najljepšem sjećanju.

                                                                               Laura Rogar, 8. a