OŠ grofa Janka Draškovića

   Koliko god je važno poznavati pravopis, jednako toliko je važno  znati i značenje riječi koje pišemo, njihove pravilne oblike i mjesto u rečenici. Jedino tako možemo jasno izraziti svoje misli, stavove i osjećaje.

   U članku je zabilježeno i objašnjeno deset najčešćih pogrešaka koje učenici (i ne samo oni) čine pri pisanju.

1. Glagol raditi nije dobro upotrebljavati u svezi kao što je "raditi zadaću", "raditi snjegovića" i sl. jer glagol raditi znači obavljati neki posao, biti zauzet nekim poslom, baviti se nekom djelatnošću kao poslom. Stoga u datim primjerima treba reći "pisati zadaću", " praviti snjegovića" ili upotrijebiti bilo koji drugi glagol koji označava konkretnu radnju.

2. Slično je i s glagolom krenuti  koji se često upotrebljava umjesto glagola početi, na primjer "krenula se derati", "krenuo sam hodati". Glagol krenuti znači maknuti se s mjesta, početi djelovati. Zato je bolje u oba primjera  upotrijebiti glagol početi koji označava početak radnje (u ovom slučaju: radnje deranja, odnosno - vikanja, i hodanja).

3. Glagol liči nije dobro upotrebljavati umjesto glagola sliči jednostavno zato što su to dva različita glagola. Ličiti znači da netko nešto boja, premazuje bojom, a glagol sličiti znači nekome nalikovati. Stoga, ako kažemo da netko "liči majci", zapravo kažemo da joj boja stan, sobu, ogradu... a ne da joj nalikuje. Uostalom, nikad nećemo reći da je netko ličan nekome, nego da mu je sličan.

4. Grižnja savjest je sintagma koju mnogi često pišu baš u takvom, pogrešnom obliku. Ovdje je riječ o imenskom atributu u genitivu koji glasi savjesti,  dakle grižnja čega, a ne grižnja što (nominativ). Imenica grižnja je nastala od glagola gristi, a cijela sintagma znači "grize me savjest". Imenica grižnja ima prednost pred imenicom savjest, odnosno druga imenica objašnjava prvu (koja, kakva grižnja). Zato treba reći grižnja savjesti.

5. Pisanje jel umjesto veznika jer u uzročnim rečenicama nema nikakvog opravdanja.  Jel može, eventualno, biti neki kraći oblik upitne sveze "je li" u razgovornom jeziku, ali ne i u standardnom. Nikako ne može stajati umjesto jer.

6. Treba razlikovati glagole udati se, vjenčati se i oženiti se. Žena se udaje, muškarac se ženi, a zajedno se vjenčavaju. Pritom treba paziti na upotrebu padeža uz riječ oženiti: Ivan je oženio Mariju ima značenje da je Ivan oženio Mariju nekim drugim. Zato treba reći Ivan se oženio Marijom ako mislimo reći da se baš njih dvoje vjenčavaju.

7. Hrvatski jezik za žensko dijete  ima izraz kći, a ne kćerka. Sklanja se ovako:

jd.: N kći, G kćeri, D kćeri, A kći, V kćeri, L kćeri, I kćerju/kćeri;

mn.: N kćeri, G kćeri, D kćerima, A kćeri, V kćeri, L kćerima, I kćerima.

8. Kad zahvaljujemo, često pogrešno kažemo "hvala lijepo" umjesti pravilno "hvala lijepa". To je zato što je ovdje riječ hvala imenica, a riječ lijepa pridjev. Dakle, kakva hvala, zahvala? Lijepa hvala ili hvala lijepa.

9. Isto tako, ne kažemo "dobro veče", kao ni "dobra/dobar veče". Imenica veče ne pripada našem rječniku. Hrvatski jezik poznaje samo imenicu večer koja je ženskog roda pa i pridjev koji uz nju dolazi mora biti u istom rodu. Zato je jedino pravilno reći dobra večer.

10. U posljednje vrijeme posvuda možemo čuti izraz "prvi puta" koji je potpuno pogrešan. Govorimo o dva člana ovog izraza (o rednom broju i imenici) koja su oba sklonidbena pa u ovoj svezi moraju biti u istom rodu, broju i padežu, a to ovdje nije slučaj jer je prvi u N, a puta u G. Dakle, pravilno je u N reći prvi put, a u G prvoga(a) puta ili, oprimjereno, "vidim to prvi put", a ne "vidim to prvi puta".