Naš izlet u Gorski kotar obuhvaćao je posjet špilji Vrelo i park šumi Golubinjak.

  Opremljeni prema savjetima naših razrednika upustili smo se u avanturu.

 

 

 

 

   Špilja je otkrivena slučajno  1950. godine kada je vađen kamen za izradu brane i ceste oko jezera Bajer kod Fužina.  Ukupno je dugačka oko 300 m, no oko 180 m uređeno je za turiste. Iza turističkog puta nalazi se zatrpana prostorija dužine oko 500 m. Puna je siga pa smo naučili da se one koje vise sa stropa zovu stalaktiti, one koje se izdižu s poda stalagmiti, a one koje se spoje stalagnati. U njoj žive i razne životinje kao što su špiljski pauci, leptiri i šišmiši (preko zime). Kraj špilje je zatvoren jer se zarušio prema nekim teorijama zbog vode koja protječe kroz špilju, potresa ili miniranja. U špilji je i izvor u kojem su ronili ronioci iz hrvatske i francuske. Voda iz špilje izvire kao malo vrelo te tokom kišnih razdoblja poplavi cijelu špilju. Ona je jedina špilja u Europi koja nema stepenica i zato je dostupna invalidima. 

   

   Voditeljica nam je ispričala da su na tom području snimani nekad davno filmovi o Indijancu Winetouu pa su, tome u spomen, sačuvali i nekoliko rekvizita kao što je totem smješten u špilji.

                        

   Jezero Bajer, nažalost, nismo vidjeli; samo mjesto na kojemu je bilo. Naime, isušili su ga zbog remonta brane, a sve ribe koje u njemu obitavaju su pažljivo premjestili u okolne ribnjake pa, kad remont završi, vratiti će i jezero i ribe. Tako se čuva priroda!

  

   Park šuma Golubinjak prostire se na 51 hektaru  zaštićenog područja na nadmorskoj visiniod 730-800 metara (1954. godine lokalitete je proglašen park-šumom). Najimpozantnije drvo „Kraljica šume“ je divovska jela starosti od preko 250 godina, visinom od preko 35m i širine u promjeru od 140 cm. Malo smo je grlili, a zatim krenuli dalje u obilazak prema Golubinjoj špilji. Nakon obilaska smo se vratili na livadu - dječje igralište gdje smo proveli par sati igrajući se na svježem zraku.

 

 

   

 

 

   Usporedba nas malih s veličanstvenom šumom Gorskog kotara!

 

 

 

   

               

  Na kraju, evo i nekoliko dojmova i preporuka naših učenika:

"Ovaj put je bio vrlo zabavan i poučan. Mislim da će cijeli razred nositi ovu zabavu, smijeh i znanje koje smo usvojili sa sobom zauvijek."

"Rado bih ponovila ovaj izlet jer mi je bio najbolji."

"Gorski kotar je mjesto očaravajuće prirode i, ako imate priliku tamo otići, svidjelo bi vam se. Meni je srce bilo očarano."