Predvorje naše škole za Dane kruha ukrasili su izložbom  četvrti razredi sa svojim učiteljicama, a za aranžman se pobrinula profesorica likovne kulture.

   Mi ćemo fotografijama dodati  samo nekoliko zanimljivosti o kruhu:

 

 

 

 

   Prvi kruh su  još 1500. godine prije Krista pekli Egipćani.

   Radnicima u Egiptu su dnevnice često isplaćivali porcijama kruha.

   Egipćani su  uz pokojnikovo tijelo u grobnice stavljali zalihe kruha.

 

 

  

   Već  je antički liječnik Hipokrat  upozoravao da nije isto jedemo li crni ili bijeli kruh.

   Stari Rimljani su se dosjetili kako kruh oplemeniti raznim začinima pa ga pretvoriti i u slatki kolač.

   Kruh je jedina namirnica koja je načinjena rukom čovjeka. Sve ostalo se bere ili iskopava.

 

 

 

 

   U srednjem vijeku se  umjesto tanjura koristio komad starog kruha.

   Riječ kompanjon doslovno znači onaj s kim se jede kruh (lat. cum – sa + pan – kruh).

   U jednom britanskom muzeju i danas je moguće vidjeti štrucu kruha koju su Egipćani napravili i ispekli prije otprilike 5000 godina.

 

 

   Kao namirnica od velike povijesne, ali i suvremene važnosti, sama riječ kruh je metafora za osnovne ljudske potrebe i životne uvjete općenito.  (Zato se  kaže "zarađivati  svoj kruh", "trbuhom za kruhom" i sl.)

   Mnoge poslovice govore o kruhu (Nema kruha bez motike. Ne traži kruha svrh pogače. Kruh sa sedam kora. ..)

 

   Usput ćemo riješiti još jednu nedoumicu jer mnogi smatraju kako riječ "hljeb" nije hrvatska riječ. Međutim, riječ "hljeb" u hrvatskom jeziku postoji od početaka - staroslavenska riječ hlĕbЪ (čita se jednako) označivala je kruh i komad okruglog kruha, a pogotovo je spominjana u misnim tekstovima jer se kao Tijelo Kristovo obično koristio takav okrugli kruh koji se potom dijelio. Stoga, i kruh i hljeb hrvatske su riječi, ali različitog značenja.

           I zapamti: Kruh se ne baca! Uvijek ima gladnih usta koja su ga željna.