Svima već poznato imanje Salaj nalazi se u blizini grada Čazme kroz koji smo prošli na putu prema blještavoj Božićnoj priči, a u gradu je  posve poseban Grad vilenjaka unutar kojega se nalazi opet posve stvarni  svijet: crkva sv. Marije Magdalene i Centar za kulturu.

  

   Najprije smo se malo ugrijali na otvorenim vatrama na ulazu i porazgovarali s "vilenjacima" koji su izmiješali s nama,  a zatim  otišli u crkvu i poslušali predavanje o njenoj povijesti. Crkva se restaurira pa  je nismo  vidjeli u  punom sjaju, ali i ono što je očima bilo dostupno bilo je doista dojmljivo.

   U Centru za kulturu smo  razgledali izložbu akademskog slikara Antona Cetina i slikara, autora i crtača animiranih filmova Aleksandra Marksa te pogledali  prvi hrvatski crtani film u boji "Crvenkapica", posve drugačiji od današnjih  crtanih filmova, a što je bio sjajan uvod u svijet vilenjaka, štrumfova  i  svih mogućih bajkovitih likova dočaranih šarenim lampicama na  velikom imanju Salaj.

 

   Božićna priča nas je kroz mrak i svjetlo  vratila u  svijet  satkan maštom u kome sve pršti od šarenila u neobičnoj tišini koju stvara  jedva čujno zujanje lampica, a tama  uko njih prigušuje korake i glasove posjetitelja. Pozdravili su nas i  zaželjeli nam dobrodišlicu preko razglasa, a na kraju  upriličili i kratak vatromet. Osjećali smo se počašćenima i posebnima.

                   

   Povratak u stvarnost je bio razočaravajući. Sutra nas čeka opet nastava, provjeravanja znanja i borba za znanje. Eh, da je bilo moguće ostati među lampicama!